In memoriam Profesor Zoran Malenica

Vijest o smrti Zorana Malenice sigurno je zatekla brojne ljude u Splitu i u Hrvatskoj, kako studente, tako i prijatelje i poznanike, ali i širu javnost koja ga nije imala priliku osobno poznavati. Unatoč znatnoj generacijskoj razlici koja je stajala između nas, imao sam tu sreću da sam Zorana osobno poznavao, zahvaljujući čemu sam mnogo puta imao priliku slušati zanimljive uvide u stvarnost hrvatskog i splitskog društva. Malenica je prije svega ostalog bio izrazito pristojan i samozatajan čovjek. Bio je, k tome čovjek od riječi i izrazito principijelan. Što su osobine koje u današnje doba sve primjetnije izumiru. U svakoj raspravi koja se ticala socioloških uvida u hrvatsko društvo, Zoran bi pustio sve ostale sugovornike da se ispušu, iskažu vlastite stavove, bez da ih na iti jedan način ometa. Nakon čega bi ponudio vlastito viđenje cijele situacije.

Nema nikakve sumnje kako su ga studenti voljeli, čemu sam mnogo puta svjedočio. No karakteristika koja ga je temeljno određivala odnosila se na poštovanje svakog sugovornika i uvažavanje njegovih stavova, ma koliko se ti stavovi suprotstavljali njegovim viđenjima. Zahvaljujući toj osobini imao je mnoge prijatelje i na ljevici i na desnici, s kojima je održavao redovite kontakte, nikad ne odstupajući od vlastitih tumačenja i viđenja.

Dugo godina pisao je analitične kolumne na tportalu i prava je šteta da je ta suradnja bila prekinuta upravo u času kada je hrvatsko društvo iznova skrenulo prema obnovi radikalno-nacionalističke matrice, praćene sve većim siromašenjem građana. To su bile upravo teme o kojima je Malenica imao puno toga suvislog za reći.

Iako je bio daleko od očiju šire hrvatske javnosti, u javnom i intelektualnom životu Splita bio je itekako prisutan, otvorivši mnoge traumatične teme koje vodeći mediji u zemlji u to vrijeme još uvijek nisu percipirali. Tim je veća šteta što njegov rad i sociološki uvidi nisu uhvatili dubljeg traga u hrvatskom društvu.

Dvije teme koje je Zoran ispravno prepoznao kao presudne u današnjem momentu društva i za koje je znao da će se preko njih prelamati sva bitna politička pitanja, bile su sve prisutnija klasna raslojenost i siromašenje društva s jedne strane, te sve agresivnija klerikalna politika s druge strane. Ukratko, Malenica je smatrao da se problem realnog osiromašenja sve većeg broja građana posve marginalizira i zaobilazi u javnom diskursu, dok je društvo istovremeno suočeno sa sve prisutnijim svjetonazorskim ratom unutar kojeg brojni krugovi iz katoličke crkve pokušavaju poništiti tekovine sekularnog društva u Hrvatskoj. Njegova nekonfliktna narav i akademski diskurs kojeg je u vlastitim tumačenjima ovih tendencija koristio, pripomogli su činjenici da njegovi uvidi ostanu prešućeni, a upozorenja zanemarena.

Kad smo 2013. godine razmišljali o sudjelovanju na lokalnim izborima u Splitu, Malenica je bio jedan od inicijatora te ideje i kasnije čovjek koji je uložio strašno puno truda i energije da čitava stvar uspije, pomogavši znatno da se naše nejake snage definitivno ne raspadnu uoči samih izbora. Iskreno sam mu zahvalan na tome, posebno jer znam koliko je živaca izgubio zbog mog pomalo neozbiljnog pristupa stvarima i što nam nije okrenuo leđa čak i kad smo radili stvari s kojima se nije slagao. Žao mi je što mu to nisam dospio osobno reći, što ovako nagle odlaske čini još traumatičnijima.

Kad se sve zbroji i oduzme, napustio nas je čovjek koji je odgojio generacije splitskih studenata, koji nikada nije zatvarao vrata za sobom, koji je redovito uvažavao sugovornika i čije su ozbiljnost i studioznost s kojima je pristupao stvarima bile istinski fascinantne.

Napustio nas je osim toga vrhunski sociolog čije radove treba čitati i uz čije uvide je puno lakše razumijeti društvo koje nas je okružuje. Otišao je na koncu čovjek od kojeg smo kroz razgovor mogli dosta toga naučiti i koji će itekako faliti brojnim prijateljima, kolegama, studentima i široj javnosti.

Zbogom dragi Zorane, bilo je lijepo poznavati te.

Dragan Markovina

(preuzeto sa: Stav )